Mudrovanje

Događaj iz Slovenije ili tačan datum našeg ulaska u Evropsku uniju

dekipavko | 22 Maj, 2010 22:30

Davne 1987. godine moj brat je služio vojsku u Ljubljani. I naravno, polaganje zakletve mi je bila prva mogućnost da odem u Sloveniju. Tada još u sastavu bivše Jugoslavije, neupućeni bi pomislio da je u svemu ista kao i ostatak SFRJ.

I tako, čekamo u centru Ljubljane gradski prevoz do kasarne. Subota ujutru, malo maglovito i sveže, i još desetinu slovenačkih građana takođe čeka. Stiže bus, zaustavlja se i otvara vrata. Unutra skoro da nema gužve. Moji roditelji idu na prednja vrata da kupe karte i da pitaju vozača za put do kasarne. Ljudi koji su čekali sa nama takođe čekaju da uđu na prednja vrata. Ja, tada još osnovnoškolac, iskusnim okom uočavam da na srednjim i zadnjim vratima nema gužve, a to deluje kao pozivnica da uđem baš tamo (bar sam hiljadama puta tako radio u niškom gradskom prevozu).

I tako uletim ja kroz srednja vrata i zauzmem mesto za stajanje, srećan što sam, eto, ispao snalažljiviji i pametniji od one gomile Slovenaca koji su čekali red. Ali, ne lezi vraže, skoro istog momenta su svi pogledi ljudi iz autobusa bili usmereni na mene, i svi su bili vrlo ljuti, a ubrzo počeli i da govore nešto i pokazuju rukama. Slovenački uopšte nisam razumeo, ali definitivno nisu bile pohvale i milozvučne reči. Pokušao sam za sekundu da se pravim lud i gledam kroz prozor, ali su počeli i da me kuckaju po ramenu a onda i vuku za ruku i pokazuju u pravcu vozača. A vozač (uniformisan, sa kapom) ustao sa mesta, okrenuo se, gleda ka meni i takođe priča nešto ljutito. U šoku, ne sećam se da li sam išta prozborio, i najzad jedna starija žena upita: "Govoriš li srpski?" (ili srpskohrvatski, ne sećam se), na šta sam ja potvrdno odgovorio. Onda mi reče: "U autobus se ulazi isključivo na prednja vrata, a na srednja i zadnja se izlazi! A sad da ideš kod vozača da kupiš kartu!"

U tom momentu stižu moji roditelji, koji su ušli na prednja vrata i kupili kartu i za mene, i spasavaju me. Situacija se razjašnjava ("...nismo odavde..."), žena koja zna srpski počinje da nam priča o Ljubljani i mestima koja valja posetiti. Bila je baš prijatna, a ostali građani nastavljaju da gledaju svoja posla. I svi su OK, kao da su zaboravili „incident“. Tokom (vrlo duge) vožnje nije više bilo drugih "izgrednika" koji bi zahtevali njihovu reakciju. Ostatak priče ovom prilikom nije posebno bitan.

Naravno da meni nije izbijalo iz glave kako je moguće da u Nišu sve prethodne godine hiljadama puta ulazim na taj način u autobus i ama baš nikom nikad nije to zasmetalo, zapravo niko nije ni primetio (i zapravo svi to rade), a ovde jedan jedini put i odmah se bune! I to kao da sam počinio neko teško krivično delo! Taj događaj mi je godinama u pamćenju ostao samo kao jedan izolovani i zanimljivi događaj, ništa više od toga.

I tako sve dok ovih godina nije postalo aktuelno članstvo u Evropskoj uniji. Svi se frljaju nekim datumima prijema, saradnjom sa Hagom i sličnim stvarima kao uslovima. A zapravo najveći ideal koji obični ljudi imaju na umu kad pomisle na EU je – UREĐENOST, RED. Kad pomisle na EU, oni misle na Nemačku, Švedsku, Holandiju, a ne na Grčku, Bugarsku i Rumuniju.

A red ne mogu da zavode policija, inspekcije i državni organi. Red zavode sami građani tako što se sami ponašaju u skladu sa tim redom, i što ne dopuštaju nikom drugom da narušava taj red. I to vrlo odlučno sprovode. Kad se samo setim tih mrkih pogleda i reakcija u autobusu, koji meni nisu dopuštali nikakvu mogućnost izbora osim onog u skladu s tim redom! I tu solidarnost! Nije me pogledalo nekoliko njih a ostali gledali svoja posla. Ne! Svi oko mene do jednog su delovali kao snažna celina, nije bilo izuzetka! Kao da sam upao u duboku vodu, i svuda oko mene samo voda, i ne mogu da udahnem vazduh, samo vodu.

Sa takvom odlučnošću u sprovođenju reda, naravno da će cela zemlja biti sređena, svaka travka u parku ili livadi kao sa slike, fasade lepo okrečene, a firme i fabrike dobro vođene i biti vlasništvo radnika i sitnijih akcionara, a ne sumnjivih tajkuna. (Uzgred, da li ste čuli da u Sloveniji ima nekih bogataša koji drastično odskaču po bogatstvu?) I da, sva ekonomija nije zgurana u Ljubljanu. Setite se neke slovenačke firme ili fabrike. Vrlo je verovatno da nije iz Ljubljane. Ako pogledate poštanske brojeve puno njihovih većih firmi, zapazićete da ne završavaju na nulu. U prevodu: nalaze se u selima!

Očigledno je da svaka zemlja prvo treba sebe da dovede u red, pa će onda po automatizmu da bude primljena u EU, bez obzira na neke sada pominjane uslove. Ustvari, kada sama sebe uredi, možda dođe do zaključka da joj ulazak u EU i ne treba (kao Švajcarska ili Norveška, na primer). Slovenija je još osamdesetih godina bila uređena, i ulazak u EU im je došao skoro kao formalnost.

A mi, kada ćemo? Svako može da sam odgovori kada ćemo. Kada svi budu bacali otpatke u kantu, kada svi budu strpljivo čekali redove, bez gunđanja. Kada ne psuje vozača koji mu je isekao put. Kada gleda svoja posla onda kada treba da gleda svoja posla (a ne da gleda u tuđa dvorišta i ogovara druge). Da reaguje onda kada treba da reaguje (a ne tada da se pravi da gleda svoja posla). Kada oni koji raskopaju ulicu i trotoar, posle obavljenih radova ih ponovo asvaltiraju. Kada.... dopunite spisak, vrlo je dug.

Ali za početak bi bar svako mogao da sredi sebe i svoje dvorište, svoj stan, svoj ormar, svoj radni sto, da obriše prašinu, da pobaca stare bespotrebne stvari (zapravo otpad) koje čuva „za ne daj Bože“, da bude iskreno učtiv prema drugima, da ulazi u bus na prednja vrata...

I puno će vode proteći našim rekama dok se ne dovedemo na viši nivo. Znaćete da smo taj nivo dostigli kad u autobusu nekom klincu koji uđe na srednja vrata kažete da je trebalo da uđe na prednja i da ide da kupi kartu kod vozača. A on tada prihvati vašu sugestiju i postupi u skladu s tim, i sve posle bude u najboljem redu.

Komentari

Rad, red i disciplina :)

Ji | 23/05/2010, 08:07

U Cirihu posle 9 moras da udjes na prednja vrata i pokazes ili kupis kartu kod vozaca. Interesantno je kad vidis grupu mladica koji na stanici glume kao barabe neke i pankere propalice. Kad dodje autobus, svi mirno u red, izvade mesecne, kazu dobro vece vozacu i dok ne izadju iz busa mirni kao bubice.

Plasim se da je Srbija skoro pa beznadezan pacijent u procesu ulaska u EU.

драгаН

dragaN | 23/05/2010, 20:10

Лепо написано. Е сад, слажем се и не слажем се. Да кренем отпозади, тј да прокоментаришем прво овај коментар о Цириху па се враћам на блог.

Ти исти младићи који су у Цириху у бусу мирни ко бубице, у Србији не би били такви. Лично сам гледао како се понаша група Италијана у бусу Београд - Ниш. Били су различитих година, од 25 - 45 и иживљавали су се све време. Или други догађај прошле године у возу Суботица - Нови Сад. Воз је био међународни, експесни, без купеа. Неколико младића и девојака је све време пушило. Тек кад смо стигли до Новог Сада чуо сам њихов разговор и схватио да су Немци. Да ли ти исти Немци пуше у Немачкој у возу? Вероватно да су и они тамо мирни ко бубице. А зашто? Зато што постоји закон који ће да их ошине по џепу. Да ли се стране банке у Србији понашају према клијентима поштено као на западу. Не. Зато што овде потрошаче нико не штити. А банке су стране, али тамо где осете мекано више не знају за поштен однос. Значи немојте много да идеализујете. Казне, казне и само казне. Па кад неку нашу сељачину која баци папир на улицу казне са пола месечне плате, за 5 минута има да постане културан за цео живот. И онда ће он од малена да учи децу где да бацају ђубре, како не би платио казну и за њих. А дете неће ни схватити зашто не сме да баци нешто на улицу, али ће научити да не треба.

@ sine dragane...

dejooo | 23/05/2010, 22:41

tekst ko tekst...nije lose...pozdravljam .
..u potpunosti se slazem u vezi swice...opalis po dzepu i nema da brines..,samo i to ima neki red, a ovi nasi su 'ubice'...oce da obican narod 'nauce pameti ' drakonskim kaznama. pa onda selekcija 'ko placa , a ko nema sanse(mnogo smo jaki )' i.t.d.
mislim da smo trenutno blizi africi nego evropi...za evropu me za...e standardi su ono sto su bitni...
n.p.r.
1va kazna za prekoracenje brzine sfsr.120
2ga za isti prekrsaj 400
3ca za ..............1200
pa ti vidi da li neces da pazis...

Re: Događaj iz Slovenije ili tačan datum našeg ulaska u Evropsku uniju

dekipavko | 23/05/2010, 23:40

@DragaN
Naveo si različito ponašanje istih ljudi u različitim zemljama. Pa, ajd malo metafizički: izgleda kao da je atmosfera i vazduh svake zemlje zasićen načinom razmišljanja i ponašanja njenih stanovnika. Tako ulaskom u neku zemlju počinješ da udišeš taj njihov vazduh, i on u tebe infiltrira viruse tog njihovog ponašanja. I počneš i ti tako da se ponašaš. :)

@dejooo
Dok sam pisao tekst, pojavio se snimak pijanog biznismena ispred skupštine. I sad, u tekstu pišem kako svaki građanin treba da se stara o poštovanju normi, kad ono na snimku ni policajac (zapravo dva) ne može da razreši situaciju. Čini mi se, da sam policajac, da ne bi tako lako prošlo da me onaj kolima vuče i ne sluša naredbe. Da li se uplašio od "face" ili šta već, uglavnom poruka građanima je sasvim suprotna od nameravane poruke ovog mog teksta.

Inače, pre nekoliko godina sam čitao neki tekst o nastanku kalvinizma (protestanitizma u Švajcarskoj) u Ženevi u 17. veku. Koliko se otprilike sećam teksta, do tada je Ženeva bila grad razvrata, pokvarenjaštva, prevara, korupcije i svih drugih najgorih stvari i ponašanja, mnogo gore nego sada kod nas. Onda je došao Kalvin, kao sveštenik, ali i vrhovni gospodar grada, i zaveo baš žestoku diktaturu, možda nalik talibanima, i bilo je ni po babu ni po stričevima. Uspeo je u roku od nekoliko godina da zavede takav red, da odatle i potiče švajcarska tačnost i radna etika, i eto održale se vekovima.

O virusima i bakterijama

dragaN | 24/05/2010, 00:39

@dekipavko
"Tako ulaskom u neku zemlju počinješ da udišeš taj njihov vazduh, i on u tebe infiltrira viruse tog njihovog ponašanja. I počneš i ti tako da se ponašaš."
Nije bas tako. Virus ne moze da se razvija i raznmozava ako ne nadje pogodan organizam koji ce mu to dozvoliti. To sto ulaskom u zemlju gde je takvo ponasanje dozvoljeno, Nemci, Italijani i ostali "kulturni" narodi poprimaju varvarsko ponasanje, pokazuje da je u prirodi tih kulturnih naroda, isti karakter. Samo sto je ta divljacka crta u njihovi zemljama obuzdana lekovima - kaznama. Sta mislis da li nasi ljudi koji zive u Svajcarskoj bacaju djubre gde stignu? A kod dodju ovde, ti isti ce se ponasati potpuno drugacije nego u Svajcarskoj. Kao kad udjes u eksluzivni restoran, pazices da ne prosipas pice, ne uflekas stolnjak i slicno. Kad udjes u birtiju ima da te bude bas briga dal ce kecap da ti odleti na pod.

Re: Događaj iz Slovenije ili tačan datum našeg ulaska u Evropsku uniju

Bilja | 24/05/2010, 11:13

Deki, tekst ti je super, mada ima nešto i u dodatim komentarima. Ja sam isto kako ti reče "davne" 1989 čini mi se, bila jedno vreme u Sloveniji i zaljubila se u istu. Oduševio me njihov red, njihovo poštovanje ne samo prema životnoj okolini, a bilo je sve izuzetno čisto, nijedan papirić na ulici ili parku, nego i poštovanje prema ljudima, bilo da nešto kupuješ ili si seo da jedeš... Nešto što se pojavilo kod nas tek zadnjih godina, u privatnim institucijama i prodajnim objektima, a o čemu može i dalje da se sanja u državnim institucijama. I to kad su nas njihove novine najviše pljuvale i mogu ti reći da je postojao određeni strah tamo otići. Tako da je to u suprotnosti sa tim da je sve u kaznama, jer oni to nisu radili zbog kazni, mada je činjenica da kazne dosta pomažu, što se vidi po tome da sad Nišlije ne prelaze ulicu u centru ko nekad i da skoro svi vezuju pojas u kolima.

podrska

jocko | 24/05/2010, 11:46

tako je deko...kulturo, eve me

Re: Događaj iz Slovenije ili tačan datum našeg ulaska u Evropsku uniju

nastasja | 24/05/2010, 11:54

iz jedne Srbije, odem u Irsku i ne mogu cudom da se nacudim koliko su ljudi fini , ljubazni... opusteni, nema stresa, dranja, nervoze... svi lepo cekaju u redu kad treba da se ceka, saobracaj opusten, niko ne trubi... u prodavnici te ne smaraju pregledom torbi, vozacu u busu kazes lepo dobar dan i kada izlazis - hvala i dovidjenja... sve moze i sve polako... u supermarket mozes da vratis stvar koja ti ne odgovara i posle 6 (sest, slovima!!!) meseci, a da niko ne pravi problem...
da ne nabrajam do sutra...
sve u svemu, Srbija je na Jupiteru u odnosu na Evropu... (po svakom kriterijumu)

Vracanje robe posle 6 meseci

dragaN | 24/05/2010, 15:37

@Nastasja
" u supermarket mozes da vratis stvar koja ti ne odgovara i posle 6 (sest, slovima!!!) meseci, a da niko ne pravi problem..."
To sto mozes da vratis stvar nakon nekoliko meseci nije stvar u njihovoj poslovnosti, finoci i kulturi nego opet u zakonu jer zakon o zastiti potrosaca oavezuje prodavce da mogu robu da vrate nazad. Kako god obrnes, opet se vracamo na ono sto ja sam jos u prvom komentaru reko - zakon je taj koji odredjuje ponasanje ljudi. Kao primer sam naveo strane banjke. Evo opet cu navesti jos bolji primer a ti nas razuveri kontra-argumentom. Metro je zapadna firma, cini mi se austrijska. Jel mozes ti da kupis nesto u niskom metrou pa da tu stvar vratis za nekoliko meseci kao sto mozes u Nemackoj? Cini mi se da ti isti Nemci nisu tako fini kad ih zakon ne primora da budu takvi.:)

Uzgred smatram da je to sa vracanjem usisivaca nakon nekoliko meseci zato sto ti se ne slaze sa bojom namestaja je najveca glupost. To je izivljavanje, svako posle mesec dana moze da vidi dal mu je nesto dobro il ne. U svakom slucaju ti si platila to sto si nekad vratila ili drugi vracaju robu, a da toga nisi svesna, jer prodavci kad formiraju cene moraju da ukalkulisu i mogucu stetu nastalu vracanjem robe. Tako ce za usisvac da stave da kosta 122 evra umesto da kosta 120 evra jer racuna da ce mu na primer svaki 30-i biti vracen i bacen na djubre.

Re: Događaj iz Slovenije ili tačan datum našeg ulaska u Evropsku uniju

dekipavko | 24/05/2010, 21:26

Nekako mi se čini da većinu potrebnih zakona imamo, ali fali njihovo sprovođenje, tj. reakcija na nečije protivzakonito ponašanje. I to uvek ista i odlučna reakcija, bez obzira da li je počinilac "faca", tatin sin ili nečiji rođak.

Bez obzira na sve, sasvim je izvesno da svako može bar od sebe da počne, jer jedino sebe može da kontroliše. Dakle, prelazi ulicu na zeleno, sredi i očisti svoje dvorište, neguje lepo ponašanje ka sebi i drugima itd. Postepeno će sve veći broj ljudi početi ovim da bude "zaražen". A, u krajnjem slučaju, ako svi i dalje budu neotesani, možete da se iselite u neku kulturnu sredinu, bar ste uvežbali lepo ponašanje :)

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by LifeType - Design by BalearWeb